Vrijeme je dozrijevanja voća, a samim time pripremamo se i za godišnje pečenje svima nama poznatog alkoholnog pića - rakije.
Rakija je neizostavan dio većine naših kućanstava. Ovo alkoholno piće dio je narodne medicine, tradicije, obiteljskih proslava i okupljanja. I nema boljeg do ponuditi gosta svojom vlastitom rakijom.
Pečenje rakije poseban je događaj na koji obično uz rodbinu zovemo prijatelje i susjede. Jednostavno posebna prigoda za podružiti se, ispeći roštilj i pripremiti ovaj vrhunski napitak u dobrom društvu i veselju!
Prije nego počnemo, pogledajmo koje to vrste možemo dobiti pečenjem (odnosno destilacijom) u kotlu.
Potrebno je razlikovati rakiju od likera. Dok se likeri dobivaju miješanjem voća, šećera te se puštaju da fermentiraju na suncu i potom ih miješamo sa rakijom, samo je rakija ta koja se dobiva pečenjem i destilacijom komine (fermentirana, odstajala osnova od usitnjenog voća). Zato je i u nekim krajevima zovu i pečenicom.
Lozovača - rakija dobivena pečenjem komine pripremljene od grožđanog kljuka (grožđice odvojene od peteljki).
Komovica - često u narodu brkaju se lozovača i komovica, no komovica je rakija napravljena od ostataka nakon cijeđenja vina. U kominu ulaze svi dijelovi grozda i talog nastao cijeđenjem.
Šljivovica - rakija od zrelog ploda šljive, finog okusa i bukea. Za najbolju aromu, savjetuje se odvajanje koštica iz ploda.
Kruškovača/Kruškovac - kod nas ne toliko popularna rakija od ploda kruške Viljamovke, no cijenjena zbog bogatog i karakterističnog okusa.
Rakija od marelica - rakija dobivena fermentacijom i destilacijom ploda marelice. Izraženog mirisa i voćnog okusa.
U narodu se kaže: “Što su bolji temelji, to je i kuća čvršća!”. Ista stvar vrijedi i za rakiju.
Svaka dobro pripremljena rakija počiva na dobro pripremljenoj i tempiranoj komini. Načelo pripreme kvalitetne komine je za svaku vrstu rakije ista.
U čisto oprane i dezinficirane posude (kante) stavljaju se izrezani i izmrvljeni plodovi voća za rakiju koju želimo napraviti. Najbolje je cijeli postupak napraviti u jednom danu kako bi osigurali rezultat. Na tako napunjene kante dobro je i dodati 1-2% šećera te 30g kvasca na 100g usitnjenog voća i soka kako bi pospješili fermentaciju.
Tako pripremljene bačve stavljaju se na hladno i tamno mjesto te zatvaraju bez pristupa zraka za najbolji uspjeh fermentacije. Kominu je dobro promiješati muljačom svaki drugi dan i brzo poklopiti.
Proces vrenja komine završava kada se izmjeri 0% šećera u komini. U vremenskim okvirima to izgleda otprilike ovako:
Iskusni majstori oslanjaju se na njuh. Kad je vrenje gotovo, iz bačve se ne osjeti neugodan miris prisutan tokom fermentacije, već specifičan miris alkohola.
Kotao za pečenje rakije delikatan je instrument koji je potrebno održavati i pravilno čistiti kako bi osigurali najbolju rakiju. Sastoji se od samoga kotla, ložišta, cijevi za destilaciju i hladnjaka.
Prije prvog pečenja rakije dobro je obaviti čišćenje cijelog sistema na način da se u kotao za rakiju stavi voda pomiješana sa limunskom kiselinom, te se napravi prvo “pečenje”. Kotao se grije i vodena para pušta se da prostruji destilacijskom cijevi kroz hladnjak. Hladnjak u ovom postupku nije potrebno puniti vodom.
Sada je vrijeme da se kotao za rakiju stavi na mjesto gdje ćemo obavljati destilaciju rakije. Samu unutrašnjost kotla dobro je oprati kipućom vodom i detergentom za suđe.
Bitno je napomenuti da je kotao za rakiju dobro postaviti vani, samim time što se želimo osigurati od požara u unutrašnjosti a i para koje mogu dobro omamiti čovjeka!
Pečenje rakije može početi!
Kada se društvo skupilo i kad je komina od voća gotova, prelazimo i na samo pečenje domaće rakije.
U kotao za rakiju stavljamo pripremljenu kominu do ⅔ zapremine kotla ili otprilike 85%. Na 10% kapaciteta dodajemo vodu. Zatvaramo kotao za rakiju i stavljamo destilacijsku cijev koju spajamo na hladnjak kojeg smo prethodno napunili hladnom vodom. Dobro je prije početka provjeriti da nema dotoka zraka tzv. dihtunga. Ovo se radi na način da se u spojeve aparature doda voda.
Kada je sve spremno palimo ložište ispod kotla i čekamo vrenje. Bitna napomena je da se rakija ne peče brzo, te je potrebno biti strpljiv i brižan. Ako pustimo da vatra ispod kotla nekontrolirano gori, može doći do prepečenja i zagorijevanja koma, čime je sav trud bio uzaludan! Dobra praksa je pustiti vatru da gori te ju smanjiti kada kotao više ne možemo dotaknuti golom rukom.
Počela je destilacija i vatru je potrebno održavati na niskoj razini. Neki kotlovi imaju i ručnu mješalicu te je dobra praksa miješati kominu svakih 5-10 minuta.
U pečenju rakije potrebno je razlikovati tri vrste gotovog proizvoda koji kreće curiti iz kotla.
Prvenac - ovo je destilat koji prvi izlazi iz kotla. Ima visoke razine hlapivih spojeva i loše je kvalitete, te ga je potrebno izbaciti. U pravilu, na 100 litara komine u kotlu, prvih 2-5 dcl koji potječe nazivamo prvencem. Neki ga u pravilu čuvaju te potom koriste u idućem pečenju, no “što nije bilo dobro prvi put, neće bit ni drugi” - je naš savjet ovdje!
Srce rakije (meka rakija) - ovo je ono što tražimo! Najkvalitetniji destilat rakije dolazi odmah u sredini i ovo je najkvalitetniji dio rakije, te sadržava sve arome i okuse. Nakon što smo odbacili prvenac, puštamo destilat srca rakije da otiče u posudu te ju namjestimo na željenu razinu gradi - rakija koja izlazi svakih 5-10 minuta imat će manje alkohola, odnosno razinu gradi. Svakih 20ak minuta mjerimo razinu gradi, te kad dođemo do željene razine, rakiju stavljamo sa strane nakon čega ulazimo u zadnji destilat, tzv. patoku. Najkvalitetnija rakija nalazi se u rasponu od 25-35 gradi, no to ostavljamo na vama.
Patoka isto kao i prvenac nije najkvalitetnija rakija i u pravilu ju je najbolje odbaciti i ne upotrebljavati.
Za vrsne rakijoljupce postupak se može ponoviti pečenjem dobivene rakije iz prvog pečenja. Ovime se dobiva prepečenica - ovu rakiju odražava poseban okus i aroma dobiveni “izvlačenjem” onog najboljeg iz prvog pečenja!
Sada kada imamo gotovu rakiju potrebno ju je pohraniti u posude i pustiti da stoji 10ak dana nakon čega je spremna za piće. Dobar odabir čine i hrastove (drvene) bačve, u kojima rakija može dobiti lijepu boju i bogatu drvenu aromu.
Živjeli!